Lice usred ruševina

Živeći na ovdašnjim prostorima, koji su još uvijek onečišćeni ustajalim zrakom mržnje iz doba posljednjega rata, čovjeku je potrebno mnogo mudrosti i poniznosti kako ne bi upao u teški pesimizam i pogubni fatalizam te na poslijetku digao svoje životno sidro zaputivši se u tuđinu. Ono što se iz "aviona" vidi jest da je izvorišni društveni problem nefunkcioniranje pravne države. Iz toga se uzročno-posljedično rađaju korupcija i nepotizam koji prožimaju gotovo sve pore društva, amputirajući kod ljudi volju za ikakvom kritičkom reakcijom I demokratskom pobunom. Stoga, pokretačka snaga i dalje leži isključivo u nastavku ideološkoga zaluđivanja kratkovidnih masa koje bivaju po potrebi iskorištavane zarad očuvanja privilegija vlasti. Simptomatično se to moglo prepoznati kada je u jeku pandemije koronavirusa u svibnju 2020. polusvijet komunističkih boja izmilio iz svojih mentalnih rupa kako bi u glavnom gradu BiH prosvjedovao protiv održavanja mise za žrtve Bleiburške tragedije, dok je istodobno te iste nemoguće pokrenuti na bilo kakvo javno izražavanje protivljenja, recimo, mnogovrsnim poskupljenjima ili strukturalnom lopovluku u državi. Takvo društveno tlo izvrsna je podloga za uzgoj samozvanih vođa i lažnih proroka koji vješto prikrivaju svoj habitus trkača za publicitetom i lovaca u mutnom, dok vrijeme vapi za istinskim liderima.
Na tom tragu Biblija daje nazrijeti kako nijedno razdoblje nije pošteđeno toga. Štoviše, u starozavjetnim se tekstovima često upozorava na lažne proroke koji, idući "niz dlaku" vlastima, upropaštavaju narod. Tako prorok Mihej upućuje na korijen problema kada pred kraljevima svjedoči: Jahve upita: "Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu? Jedan reče ovo, drugi ono. Tada ude jedan duh i stade pred Jahvu. Ja ću ga, reče, zavesti. Jahve ga upita: 'Kako?' On odgovori: 'Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih pro- roka Jahve reče: "Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!" (1 Kr 22,20-22). Posljedica toga zavođenja bilo je Mihejevo proročanstvo: Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: "Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate" (1 Kr 22,17). Izravan, dakle, ishod lažnoga prorokovanja jest kolektivna zbunjenost i nacionalna dezorijentiranost.
Upravo se takvo što moglo i može prepoznati ponajviše kod hrvatskog katoličkog naroda u Bosni i Hercegovini. Pritisnuti zahtjevima materijalne obnove i osiguravanjem gole egzistencije, mnogi su prezbiteri u vremenu mučnoga poraća zaboravili da sudionici Kristove, ne samo svećeničke i kraljevske, nego i proročke službe. No, ne može se kazati kako unatoč tomu nisu podnosili svu tegobu dana i tegu (usp. Mt 20,12). Istina je da su podmetali leđa gdje god su se našli te nerijetko bili i otac i majka, i sin i kćerka, i svećenik i sluga, povjerenom im narodu. To je, između ostaloga, doprinijelo činjenici da je većina crkava i župnih kuća kako-tako obnovljena, ali da je duh ipak ostao izranjen i krnjav. Odlika takvih radnika na njivi Gospodnjoj jest samozatajnost što je u jednu ruku svetačka osobina, a u drugu izgleda kao bijeg od odgovornosti. Oni nikada nisu bili medijski eksponirani i za njih i njihov se rad u javnosti malo zna za one koji su očito zanemarili svoju svećeničku i kraljevsku službu, umislivši si kako su "ekskluzivni proroci". I dok su prema potrebi upućivali kritike dominantnoj hrvatskoj politici (nekada i pot puno opravdano), bivali su bez ikakva osjećaja za svoj narod, nerijetko sipajući sol na otvorenu ranu. Pod privilegijom redovničkog/sve čeničkog habita znali su, pljuvanjem po svome rodu, steći ugled kod onih koji su tom istom (na)rodu- kako u ratu, tako i u miru- radili o glavi. Takvi su bivali instant-popularni. Nekolicina sličnih onda bi pravila društvo uzajamna divljenja", obilazeći morem i kopnom" da pridobiju jednog sljedbenika" i kad bi ga pridobili, prometali bi ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe" (usp. Mt 23,15). A plo dovi toga-jer po plodovima ćete ih prepoznati (usp. Mt 7,16) - jesu još veće zbunjenosti i kolektivni doživljaj naroda kao ovce bez "pastira", dok se .proroci" uznosito šepure po različitim sluganskim medijima.
Zbog toga logično zvuče riječi starozavjetnoga Ezekijela. Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: Čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: "Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede, a ništa ne vide! Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina." (Ez 13,3-4). Nasuprot takvima stoji smjerokazni primjer zagrebačkoga kardinala Bl. Alojzija Stepinca koji na montiranom mu procesu 3. listopada 1946, nakon ispitivanja, reče: Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji." Stoga je i danas u BiH najprije nužno osjetiti bilo toga naroda pa onda smjelo prorokovati i kritizirati bilo koju pojavu. Bez toga i proroci uistinu bivaju samo lisice usred ruševina koje služe svome trbuhu (usp. Rim 16,18).